Georges Ohsawa

O kreposnom čovjeku, koji posjeduje najvišu moć rasuđivanja

Krepostan čovjek postiže svoj cilj, a da sebi ne dozvoli bilo što da uzme silom. On ima uspjeha bez da pričini nekome bol, ili da nešto uništi. Pritom zbog toga nije ponosan i ne iskorištava svoj uspjeh. Pobijedio je bez strasti. Takav stvara bez osobnog bogaćenja, ne očekuje ništa za uzvrat, ostvaruje zaslužna dostignuća bez prevelike vezanosti za njih, pa su upravo zbog toga ona od trajne vrijednosti. Blagost pobjeđuje oštrinu, slabi nadvladavaju silu. Onaj tko umre, a ne prestane postojati, dosegao je besmrtnost.

Lao-Tse

Najljepša Ohsawina rečnica glasi: „Ja sam dobio jedno zrno, iz zahvalnosti sam dao  tisuću zrna.“

„ Konačno sreća svakog čovjeka se mjeri prema broju njegovih prijatelja i o njegovoj sposobnosti da pridobije nove.“

Georges Ohsawa

Par uvodnih rijeci o zivotu Georgesa Ohsawe

Nitko od nas danas nije u stanju vjerodostojno pisati o Ohsawi i njegovom životu, jer ga nitko od nas nije poznavao, stoga  se moramo poslužiti malom knjigom o Ohsawinu životu, koju je napisao Rene Levy, osnivač i voditelj jednog od najvećih makrobiotičkih centara u Europi („Cuisine et Sante“) u Sant Goudenu pored Tuluza i nedaleko od Lurda, jednog od najvećih svetišta u Europi.

Hubert Dascamps je s pravom kazao da su svi oni koji su ga poznavali i s njim radili bili obdareni srećom. Bio je poseban privilegij i velika čast biti u njegovoj blizini. Gospođa Francoise Riviere je kazala: „Bio je jedan od najvećih ljudi koje sam ikada  poznavala“. Francuski liječnik dr. Ropars je bio toliko fasciniran njegovom metodom liječenja te je rekao: „Njegova metoda liječenja je toliko revolucionarna da će se sigurno za nekoliko godina u razgovoru o medicini govoriti “prije  ili poslije Ohsawe.“  Najčešće riječi koje je izgovarao  za vrijeme svojih predavanja u Parizu: Vi ste svi jako Yin,  svi se morate pod hitno Yangizirati, trebate  pod hitno prekiseljenu krv alkalizirati: Odbacite smjesta sve ekstremne Yin živežne namirnice (pogledajte tabelu 1i tabelu 2 na našoj web-stranici). Prije nego bilo što kanite učiniti,  najprije se trebate izliječiti, jer inače nećete moći svladati životne tegobe,pošto nemate niti dovoljno energije niti volje.

Njegov doprinos čovječanstvu i njegov učinak na polju zdravlja je ostavio neizbrisiv trag. Danas se može sa sigurnosću kazati da Ohsawa  pored Hipokrata na polju zdravlja spada među najveće duhove u povijesti. Njegov način liječenja bolesti

je  upravo danas aktualniji nego ikada i nameće se kao jedina alternativa za spas pojedinca i društva u cijelini. Na nama je da to najveće dobro koje nam je ostavio približimo što većem broju ljudi. Ovaj prilog je  ujedno i prvi pokušaj ovakve vrste poslije Ohsawe.  Ohsawin život je bio nepredvidiv, ništa ga nije moglo pokolebati  niti skrenuti s puta. Dana 21. svibnja 1964. u Tokiju pretvara natrij u kalij u epruveti (Reagenzglas) koju je sam izumio. Pretvaranje Yina u Yang i obrnuto pred velikom grupom naučnika i znanstvenika. Uspjeh  je izazvao neviđeno oduševljenje i nezaboravan trenutak za sve prisutne. Do danas nije pošlo za rukom niti jednom kemičaru niti fizičaru nešto slično.

Zašto ne pretvoriti rat u mir? Ohsawa najavljuje: “Treća vatra na zemlji je upaljena. “Transmutacija“ Yina u Yang  od  nesreće ka sreći, od bolesti ka zdravlju, od neprijatelja ka prijatelju itd.“

On je u žurbi, osjeća da mora  dati još jednu zadnju obavijest svima koji ostaju. Ne može više  primiti sve bolesne koji dolaze u njegov mali stan u Tokiju.

Vrijeme je tako dragocijeno, on  ga nema više puno.

Ohsawa piše još jedan članak za mlade „Škola volje“ gdje objašnjava: „Ja zastupam nužnost jednog novog odgojnog sistema. To je odgoj volje, koji započinje  gladovanjem, te izlaganjem i prilagođavanjem hladnoći.Važna napomena (Ohsawa time misli na modernog čovjeka, koji je udobnim životom i raznim površnim užitcima i nasladama  osjetno oslabio svoju volju, što je jedna od najelementarnijih kategorija života). Ohsawa kaže adieu, “sayonara“. U svom zadnjem spisu ukazuje na put ka sreći za ženu koju toliko cijeni i obožava, jer upravo o njoj ovisi naša budućnost. Kod najbližih članova njegove familje se ponizno ispričava što ih je zanesen svojim radom  zanemario, podredivši sebe i svoj život općem dobru.

                                                                Makrobiotički put i život  Georgesa Ohsawe             

Georges Ohsawa, pravim imenom Nyoiti Sakurazawa, je osnivač i utemeljitelj makrobiotike. Sa 19 godina je obolio od tuberkuloze pluća i crijevnog trakta. Od strane školske medicine nije bilo nikakve pomoći, tako da je bio prepušten samom  sebi. Zahvaljujuši sretnoj okolnosti upoznao je doktora Sagena Ishizuku,  koji mu je propisao odgovarajuću dijetu uz  koju mu je pošlo za rukom da se u potpunosti izliječi. To je bio povod i jedan od glavnih razloga da počne proučavati istočnu filozofiju i medicinu,kako bi mogao dobiti što bolju sliku o hrani i njenom utjecaju na zdravlje čovjeka, te  o uzrocima koji vode ka bolesti. Kasnije je njegova glavna preokupacija bila da ovu mudrost ponudi cijelom svijetu, što mu je na kraju i pošlo za rukom. Zahvaljujući njemu je danas makrobiotika opće poznat  pojam.

Mnogobrojni slučajevi  izlječenja raznih teško izlječivih bolesti, najvećim dijelom odbačenih od školske medicine kao  neizlijecivi, najbolji su primjer  koliko je kineska medicina naprednija od zapadne, za što postoji dovoljno svjedoka i dokaza. Način i metoda koju je primjenjivao  kod liječenja  ljudi  nije bilo moguće razumjeti u zapadnoj civilizaciji, jer o uzroku  bolesti nije postojalo nikakvo učenje, dok je to u kineskoj medicini  osnova i temelj liječenja. Jedan francuski liječnik, Dr. Ropars,  zadivljen  njegovom metodom liječenja  napisao je sljedeće: Njegovo učenje je toliko revolucionarno, da će se sa sigurnošću za nekoliko godina u razgovoru o modernoj medicini moći kazati „prije i poslije Ohsawe“, kao što se u povijesti govori „prije i poslije Isusa“.

Ohsawa je bio također u Lambarenu, u centralnoj Africi, u posjeti  kod dr. Alberta Schweizera,  sa željom da zajedno naprave nešto za svijetski mir. Dr.Schweizer je bio nobelovac, pacifist i vegetarijanac, ali drugačiji od Ohsawe. Vegetarijanstvo kakvo je primjenjivao dr.Schweizer je bilo u potpunoj suprotnosti  sa vegetarijanstvom u Kini, Japanu ili Indiji, te nije vodilo ka duhovnom i spiritualnom razvitku. Hitler je isto bio vegetarijanac, ali  očigledno ne pravi, što se iz njegovog ponašanja moglo lako  zakljuciti. Mahatma Gandi je bio klasični primjer pravog vegetarijanca, a to je bilo odlučujuce za njegov princip nenasilja, što mu je na kraju i pomoglo da okonča kolonijalnu vladavinu Engleza. Rijetki znaju da je to jedinstveni primjer u povijesti, da se bez otpora i rata okonča vladavina Engleza, dobro poznatih po svojoj brutalnosti i  okrutnosti, kojom su nanjeli toliko zla  i boli indijskom narodu. Na Gandijav princip nenasilja nisu imali nikakav odgovor i na kraju su napustili Indiju.Ovaj primjer govori dovoljno jasno o veličini Gandija, jednog od najvećih duhova u povijesti.

 Za vrijeme svog boravka u Lambarenu Ohsawa je obolio od „tropskih čireva“, bolesti koja 100% završava smrću. Dr. Schweizer ga je nagovarao da  se hitno vrati u Japan i bude spreman na najgore, jer za ovakvu bolest nije bilo lijeka, što je ustanovio u svojoj bogatoj praksi kao liječnik i kirurg:„Otputujte smjesta, za Vas nema više nikakve pomoći, Ja sam Vas upozoravao, ali niste  poslušali moj savjet i niste se pridržavali mojih uputa.  Stoga otputujte smjesta u Japan, da barem umrete u svojoj domovini“.Jedna važna primjedba: Ohsawa se u Lambarenu nije hranio makrobiotički. Želio je da se ponaša kao domoroci, što je često i na drugim mjestima činio, vršivši  razne pokuse na sebi,  kako bi mogao dokazati učinak makrobiotike u procesu liječenja. Zajedno sa svima je jeo hranu koja se spremala u bolnici, iako je znao da j bila loša za zdravlje (njegova žena Lima je jela strogo makrobiotički), no to je bilo tipično za Ohsawu. Nije nosio šešir zbog zaštite od jakog sunca kao svi bijelci, hodao je bos kao i domoroci i to je bilo presudno, jer je risikirao previše. Domoroci su bili daleko otporniji od bijelaca, jer su jeli svoju tradicionalnu hranu, koja je bila daleko zdravija  i bolja od hrane koja je stizala iz Evrope (mlijeko, meso, jaja, sir, šećer i sl.).

 U roku od 10 dana je uspio da se izliječi od tropskih čireva i još jednom dokazao koliko je makrobiotika učinkovita kod svih bolesti, bez izuzetka. Dr. Schweizer nije htio priznati svoju zabludu i neznanje i nije mu pružio ruku. Njegova arogancija i taština, tipična kod učenih i doktora, je za Ohsawu bio znak da napusti Lambaren, što je na kraju  i učinio. Postalo mu je jasno da sa dr.Schweizerom nije moguće napraviti ništa za svjetski mir, iako je dr. Schweizer bio vegetarijanac, zbog čega ga je i posjetio u Lambarenu. Slične scene su se često ponavljale  sa poznatim učenim  ljudima i doktorima. Nitko među njima  nije pokazao razumijevanje, niti je želio prihvatiti ovakav način lječenja, iako su dokazi bili više nego očiti.

Jedan drugi brizantan primjer iz Japana 1945. Godine, kada je bačena  atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki. Na udaljenost od oko 1800 metara od mjesta eksplozije su se nalazile dvije bolnice pune pacjenata. Obje bolnice su bile 100% radioaktivno ozračene, odnosno  svi bolesnici i cijelo bolničko osoblje100%  izloženo  zračenju. Dr. med. Jatsunchiro Akkizuki, voditelj bolnice St.Franziskus, opisao je u svojoj knjizi „Nagasaki 1945.“ kako su on i njegovo osoblje, te svi pacijenti jedući makrobiotički preživjeli ovakvu katastrofu bez ikakvih posljedica (primjedba:

Dr. Akkizuki je bio na Ohsawinim predavanjima i kursevima  kuhanja, što mu je na kraju pomoglo da primjenom makrobiotike spasi sebe i sve pacijente, uključujući i bolničko osoblje, jedući integralnu rižu, miso, juhu i zeleno povrce). U drugoj bolnici na istoj udaljenosti  od mjesta eksplozije nije nitko preživio katastrofu. Papa je to kasnije proglasio čudom.

Makrobiotičko iskustvo u Nagasakiju je bilo primjenjeno  u Černobilu poslije atomske katastrofe. Svima je bila ponuđena miso juha da se odstrane atomske čestice iz krvi i organizma, jer ne postoji ništa drugo što bi pomoglo kod radijacije (miso juha je jedna tamna pasta od fermentirane soje, koja je  sastavni dio makrobiotičkog obroka).U staroj Kini je prehrana  bila temelj tradicionalnog učenja, čemu je bila pridavana najveća važnost. Prevencija je bila na prvom mjestu. Na zapadu ne postoji ovakvo fundamentalno učenje o hrani i njenom učinku po zdravlje, odnosno kakva vrsta hrane je najprimjerenija za čovjeka. Koliko je oskudno naše znanje o zdravoj hrani najbolje potvrđuju prepune bolnice. Ohsawa je često tvrdio, da ukoliko se jede  makrobiotički otprilike 6 mjeseci (pod uvjetom da pravilno kuhate) neće Vam trebati više doktor. Zar to nije dovoljan razlog da se upoznate sa ovom mudrošću?

Po  Ohsawinim riječima ljudska tragedija počinje jos za vrijeme trudnoće, kao i par mjeseci prije, jer je to najvažniji  i presudni trenutak za kasnije zdravlje i sreću budućeg covjeka. (Mi ćemo ovoj temi posvetiti daleko više prostora kasnije i to će biti sastavni dio naših predavanja).

Jedan od najboljih primjera do sada što se tiče makrobiotike je  primjer iz Splita, gdje Udruga „Zdravi grad“  sa Željkom Petrovićem kuha i drži predavanja o makrobiotici u školama. Sličan projekt se odvija  u Berlinu s Hansom Schmidtom.To je u svakom slučaju jako ohrabrujuće i za svaku pohvalu.

Do nedavno  je bila uobičajena večernja molitva, kojom se izražavala zahvalnost da smo svi zdravi i živi, da imamo dovoljno hrane i krov nad glavom. Na žalost je danas to palo u zaborav. Živi se brzo, konzumizam i razna tjelesna i osjetilna zadovoljstva su postali temeljni životni princip, na štetu duhovnog i spiritualnog razvoja, koji postaje sve manje važan.Socijalni raspad i osiromašenje sve većeg broja ljudi je sve izraženije, što se osjetno  odražava  i na makrobiotiku. Školovanje u makrobiotičkim centrima može  zbog visokih troskova  priuštiti sve manji broj ljudi.To sigurno nije bio Ohsawin cilj niti praksa. Makrobiotika je postala pravi bisnis kao i sve ostalo i to je jedan od glavnih razloga zašto se jako mali broj ljudi hrani makrobiotički. Jedan mjesec  makrobiotičkog studija u Kushi Institutu,  prema informaciji koju smo dobili, košta 4000 $. Ohsawina mala knjiga „Zen Makrobiotik“ je više doprinjela tome da se ljudi bave makrobiotikom, nego svi makrobiotički centri zajedno, jer je napisana tako jednostavno, da je svak može razumjeti i praktično primjeniti.

 Stoga Vam još jednom savjetujemo da pročitate barem neke od Ohsawinih  knjiga koje smo Vam preporučili, kako biste dobili što bolji uvid u makrobiotički način života, pošto je u ova teška vremena makrobiotika ostala danas kao jedina alternativa za povratak zdravom životu i sreći. Mi ćemo Vas informirati o najboljim knjigama, da ne biste gubili vrijeme u lutanju i trazenju, jer je jako mali broj ljudi sa ovom temom dobro upoznat. Neznanje je po Ohsawinim riječima najvece zlo u svijetu. Vjerovanje bez znanja je praznovjerje. Ako je nekome pružena prilika  da dođe do toliko  važnog znanja, a ipak ne učini ništa,  onda je to, dozvolite, glupi propust koji nema opravdanja. Slično važi  i za siromaštvo. Biti siromašan  nije nikakva sramota, ali ukoliko je određena osoba u mogućnosti da popravi svoje materijalno stanje i nista ne poduzme, onda je to neoprostivo.  Španjolski pjesnik, Federico Garcia Lorca, je rekao da se mora najprije iskorijeniti glad na svijetu, te da će tek onda buknuti takva duhovna revolucija, kakvu svijet još ne poznaje.

Iz gore navedenih razloga smo se odlučili da na jedan novi način i drukčijom metodom, te  objavljivanjem  na vise stranih jezika, ipak omogućimo većem broju ljudi da  se upoznaju s najvećim dobrom koje nam je Ohsawa ostavio.

Ovo je jedinstveni primjer u Evropi, stoga molimo sve ljude kojima se naš prilog dopao da nam pomognu u prijevodu na ostale strane jezike. Mi to na žalost ne možemo platiti, ali će Vama barem netko biti zahvalan. Ukoliko pomognete, to će biti jedno dobro djelo, jer ništa nije važnije od zdravlja, koje je danas na tako klimavim nogama Razni prevodioci koje smo kontaktirali nažalost nisu spremni da pomognu ljudima bez velikog honorara, što zorno ilustrira koliko je nas zivot osiromašen i moralno devalviran.

Ni na kojem polju života nije neznanje tako veliko kao na polju zdrave prehrane.

Današnji civilizirani čovjek je postao toliko udoban i lijen, da se sve manje trudi i da razmišlja. Jedan citat od Carla  Friedricha von Weizsäckera iz njegove zadnje knjige „Der bedrohte Frieden“:  Prosječani Njemac je apsolutno podložan vlastima, odviknut od razmišljanja i tipičan izvršilac naređenja. To se može prenijeti na sve narode danas, koji niti ne razmišljaju kuda vodi današnja sve gora situacija.

Moderan čovjek je postao trom, lijen, mlitav i nije spreman podnijeti ni najmanju žrtvu za vlastiti boljitak. Dvije stare poslovice to najbolje potvrdjuju “Tromost i lijenost su čovjekova rđa“ i druga „Nerad, ljenčarenje i besposličenje, su početak svih poroka i grijeha

Kod bolesnih ljudi se to najbolje očituje. Posmatrajući bolesne ljude čovjek lako dođe do zaključka da  ljudi nisu samo fizički bolesni, nego što je daleko gore i duševno. Nisu spremni ni na kakav voljni napor, izležavaju se po bolnicama ne razmišljajući da je cijela sudbina u njihovim rukama, a ne u rukama liječnika. Ima dovoljno primjera gdje određena osoba dobije dobronamjerni savjet ili upozorenje, pa ipak ne želi ništa da poduzme. Razum i um se isključuju, a nauka i medicina ne mogu odgovoriti na ovakvo ponašanje. S makrobiotičke točke gledišta je za sve odgovorna naša poremećena rasudna moć, tako da u takvom stanju čovjek nije u mogućnosti da zdravo rasuđuje i donese neku važnu odluku. Po Ohsawi se ta koprena rasudne moći može skinuti jedino putem makrobiotike. Najveća zasluga Ohsawe  je u tome što je prvi ukazao na ove pojave i kako da se to popravi. On je jasno i decidirano objasnio da je samo putem zdrave ishrane moguće promijeniti i svoje mišljenje i ponašanje. Promijenivši uvjete života mijenja se i sam život iz temelja. Samim tim se mijenja i čovjekova rasudna moć, a ne akademskim stupnjem obrazovanja, kako se to  uobičajeno misli.

Poznata Hipokratesova izreka to i potvrđuje: Neka tvoja hrana bude tvoj lijek,a tvoj lijek neka bude tvoja hrana

Sve životinje kada se razbole uspjevaju se izliječiti divljim travama, samo čovjek koji je daleko nadređen svim životinjama to nije u stanju.

Stoga Ohsawa ima pravo kada tvrdi: „Tek kada svaki pojedinac bude u stanju da uspostavi svoje zdravlje, biti će moguće ostvariti mir na zemlji i nikako drukčije“.

Jedini i najbolji način je zasigurno makrobiotički put.